Jesmo li bliže pronalaženju mikroplastike u ljudskom organizmu?
Očekuje se da će nova metodologija znanstvenicima pomoći pri pronalaženju nagomilanih čestica mikroplastike u ljudskim organima
Znanstvenici Sveučilišta Arizona su zahvaljujući novoj metodologiji identificirali sićušne tragove plastike u ljudskom tkivu, čime bi se konačno moglo omogućiti lakše otkrivanje nakupljenih čestica mikroplastike i nanoplastike u ljudskom organizmu, objavio je britanski The Guardian.
Prije nepune dvije godine, čestice mikroplastike su po prvi put pronađene u ljudskoj stolici, što je potvrdilo opasnost širenja sitnih čestica plastike u hranidbenom lancu te upozorilo na njihov potencijalno štetan utjecaj na zdravlje ljudi o čemu još uvijek nema dovoljno saznanja. Naime, navedena studija je po prvi put potvrdila sumnje znanstvenika da plastika u konačnici stiže i do ljudskog probavnog sustava.
„Najmanje čestice mikroplastike sposobne su prodrijeti u krvotok, limfni sustav, a mogu dospjeti i do jetre. Sada kada imamo prve dokaze o prisustvu mikroplastike u ljudskom organizmu trebamo daljnja istraživanja kako bismo shvatili što to znači za ljudsko zdravlje”, rekao je tada Philipp Schwabl, voditelj istraživanja s Medicinskog sveučilišta u Beču.
„Bilo bi naivno vjerovati da se plastika nalazi posvuda, samo ne u nama ljudima“, izjavio je Rolf Halden sa Sveučilišta Arizona (ASU). „Sada razvijamo istraživačku platformu koja će nama i drugim istraživačima omogućiti pronalaženje sitnih čestica plastike koje su premalene da bi se mogle vidjeti golim okom, a koje uistinu predstavljaju rizik za ljudsko zdravlje.
„Čovječanstvo je u tek nekoliko desetljeća od plastike kao korisnog materijala uspjelo stvoriti veliku prijetnju“, kazao je Charles Rolsky, još jedan član istraživačkog tima.
Kada govorimo o sitnim česticama plastike, važno je razlikovati mikroplastiku – čestice promjera manjeg od 5 mm, te nanoplastiku čije čestice imaju promjer manji od 0,001 mm. Obje uglavnom nastaju fragmentiranjem većih komada plastike bačenih u okoliš, a dosadašnja istraživanja na divljim životinjama i laboratorijskim životinjama povezala su izloženost sitnih čestica plastike s brojnim bolestima – od neplodnosti do raka.
