Hercegovina – kome smeta toliko ljepote u jednom kadru?

U dolini rijeke Bune nastao je Blagaj. Na izvorištu tekija i mnoštvo restorana. Na brdu utvrda Stjepana Kosače. Na obali stare kamene kuće, kuće braće Velagić. Dugačke krošnje čempresa rastu iz krša kao ispod kista na platnu. Čaršija poluprazna.

Na izvoru voda huči. Buna u punom jeku. Iz duboke pećine ispod visokog krša kulja preko četrdeset kubika vode u sekundi. To je ravno onome što propuste klapne nekih od najvećih hidroelektrana u BiH.

Kada se snijeg topi ili kada su velike kiše oko planine Velež, tada Buna dosegne svoj vrhunac.

Iako je vodostaj rijeke visok, naš domaćin, voditelj Eko centra Blagaj Adnan Đuliman, kaže da to nije ni približno maksimumu.

„Treba tada vidjeti tu snagu, tu energiju, tu moć.“

 

I Buna i Bunica

U centru već dvadesetak godina rade na zaštiti ove vode i ovog krajobraza.

Vodili su i proces reintrodukcije bjeloglavih supova dok neko nije otrovao te do trideset kilograma teške ptice o kojima su starali.

Aktivno se bore protiv izgradnje malih hidrocentrala. Štite biodiverzitet od svih štetnih aktivnosti. Ugošćuju mlade iz mnogih krajeva zemlje i uče ih vrijednostima – šta znači imati pitku vodu, zdrave i guste šume, zemlju koja nije hemijski kontaminirana.

„Naši djedovi i nane su se brinuli o ovoj prirodi, zemlji, vodi, vazduhu, da bismo i mi u tome mogli uživati.“

Na stijenama iznad vrela su izbušeni mnogi penjački smjerovi i to ovaj kraj čini nadaleko poznatim penjalištem.

Tim povodom ovdje dolaze avanturisti sa svih strana svijeta. Neki ostanu mjesecima, sve dok se ne ispenju smjerom koji su zacrtali.

Naš sagovornik se s njima svakodnevno susreće.

„Često Nijemcima kažem da je i Njemačka moja zemlja. I Francuska je moja zemlja. I Španija je moja zemlja. Planeta je moja zemlja.“

Ipak nosimo pasoš kada pođemo u Njemačku, Francusku, Španiju.

„To nema veze ni sa čim. Je li vi možete zaustaviti ptice da lete između Francuske i Engleske.“

Ne možemo.

„Ljudi te granice crtaju da bi se razdvajali. Zatvaramo se u sebe i to nije dobro.“

Jesmo li time slabiji?

„Samo ujedinjeni možemo napraviti nešto značajno, u nekom mjestu, ulici, mahali.“

Razgovor se odmotava, a domaćin hoće da nam pokaže što više. Otići ćemo i na vrelo Bunice.

Bunica izvire ispod drugog krša. Ona kratko krivuda kroz polje, pa se provlači između brda, i na kraju utječe u Bunu.

„Te dvije rijeke su, uz Bregavu i Trebižat, žile kucavice ovog područja. I Neretva je u svom donjem toku onako živa zahvaljujući njima.“

Da ostanu takve kakve jesu, treba zahvaliti najprije ljudima iz ovog kraja koji su dizali bunu protiv svakog oblika skrnavljenja tih tokova. Nedavno su uspjeli zaustaviti izgradnji malih hidrocentrala u Bunskim kanalima.

„I nemojte misliti da će neki političari doći da vam uvedu rasvjetu u mahalu ukoliko vi to ne inicirate. Dobit ćete tek ono što ste tražili. Mi smo se za sve morali boriti.“

Gornji horizonti

Danas se bore protiv realizacije projekta Gornji horizonti. Ovaj poduhvat, vrijedan više stotina miliona maraka, podrazumijeva odvodnju vode, sistemom tunela i kanala, iz Nevesinjskog, Gatačkog, Dabarskog i Fatničkog polja u akumulaciju Bilećkog jezera. Radovi su u poodmakloj fazi.

Šta će biti posljedice?

„Mnogi ljudi nisu svjesni da može doći do potpunog nestanka Bregave i Bunice i djelimičnog nestanka rijeke Bune.“

Ove rijeke, naime, imaju direktne veze sa gornjim sistemom voda. Vode se skupljaju u polju, poniru i kanalima kroz krš dopiru do izvorišta.

„Svi znaju da nije moguć život u Hercegovini bez Trebižata, Bune, Bunice i Bregave. Nema života tamo gdje nema rijeke, gdje nema vode.“

Projekat, objašnjava, podrazumijeva betoniranje ponora kako bi se pravila vještačka jezera.

„Vi ne možete preusmjeravati vode. Vi ne možete betonirati kaverne koje nam služe kao spužve, da u zimskom periodu akumuliraju velike količine vode. Vi ćete tako uništiti biodiverzitet i život ovdje.“

Realizacija ovog projekta posljedično će dovesti do smanjenja nivoa vode donjeg toka Neretve, što će omogućiti značajniji prodor vode Jadranskog mora dublje u Hercegovinu, prema nekim procjenama čak i do Bunskih kanala.

„Slana voda se već pojavila u nekim bunarima i bušotinama u Opuzenu, Čapljini, Višićima.“

Prema planu, sva skupljena voda treba da bude preusmjerena na niz pojedinačnih projekata, uključujući i hidroelektrane Dubrovnik I i Dubrovnik II u Hrvatskoj.

„Sve nizvodno od Blagaja će biti zaboravljena priča.“

Kaže da je ovo politički projekat i da ga treba rješavati na nivou entiteta i države. Čak i u saradnji sa Republikom Hrvatskom.

Hoće li se zato ljudi iseljavati iz ovih krajeva?

„Svi stari gradovi su većinom izgrađeni kraj rijeke, jer bez rijeke nema života. Ne budemo li imali svoje vode, zaboravimo priču o proizvodnji hrane i golom životu na nekom području.“

Ipak ljudi naseljavaju Blagaj

Uprkos ovim prognozama, Blagaj posljednjih desetak godina naseljavaju ljudi iz unutrašnjih dijelova BiH. Niču vikendice, kuće, vile i pitanje je koliko još može izdržati infrastruktura koja opslužuje ovo mjesto.

„Nisam protiv tih kuća, protiv razvoja… To je neminovno, živimo novo doba, doba mogućnosti.“

Ovdje nema industrije, zrak i voda su čisti, a klima je submediteranska. Mnogo je sunčanih dana u godini – u prosjeku čak 285.

„Život je ovdje idealan: šipak, smokva, kaki i sve ostalo. Ljudi koji dolaze iz unutrašnjosti su uvidjeli da su uvjeti za život ovdje na visokom nivou.“

Pred mještanima je dilema: da li da nastave život u jednom malom mjestu, sa svim tim blagodatima i nedostacima, ili će prodavati zemlju i iznajmljivati svoje kuće i apartmane, za krupan novac?

„Koliko ćemo izdržati ako krenemo u pravcu kapitalizma i zarade? Historijski, pedeset do sto godina je ništa. Za biodiverzitet, to je mnogo.“

Dok se vozimo od jednog do drugom mjesta, naš sagovornik pokazuje kuće koje su nicale tokom posljednjih nekoliko mjeseci. Velike betonske su izgrađene tik ispod izvorišta Bunice. Pokazuje nam i kuće čiji su vlasnici poznati pjevači, biznismeni, umjetnici, fudbaleri, političari.

„Često mislimo da su prirodni resursi naše planete neiscrpni i da posljedice iskorištavanja prirode neće pogoditi nikoga od nas. Mi smo već pogođeni. Mi to ne želimo da vidimo, da čujemo i od toga okrećemo glavu.“

Navodi šta ne želimo da vidimo i čujemo, i od čega okrećemo glavu.

„Pogledajte koliko smo poplava imali u zadnje vrijeme. Pogledajte razlike u količinama padavina, i kišnih i snježnih. Pogledajte kakve suše prijete. Koliko smo imali požara u zadnjih petnaest godina? To raste i raste. Planeta je u opasnosti.“

Rano je proljeće i turisti još nisu navalili. Parkinzi su prazni, a u kafićima uglavnom lokalno stanovništvo. Terase restorana još pod vodom i teško je zamisliti da će se na njima ikada više sjediti.

Gdje god da si, čuješ vodu.

„Ljudi kod nas pitku vodu uzimaju zdravo za gotovo. Ona odnekle dolazi i mi se ne pitamo šta će biti sutra.“

Šta da se radi?

U BiH je u posljednjih deset godina uvezeno oko 1.7 milijardi litara vode na koju je potrošeno blizu dvije milijarde konvertibilnih maraka.

Kada vidite Bunu i Bunicu, zatim odete na Trebižat i Bregavu, pitat ćete kako je to moguće. Šta mi zapravo radimo?

„Mi nemamo strategije, nemamo vizije, nemamo cilja. Šta mi to želimo s našim rijekama, planinama? Šta mi želimo uopšte sa našom državom? Ovo je lutanje od tačke A do tačke B. I nazad.“

Voda čini oko dvije trećine ljudskog organizma, dok svakodnevno svakom čovjeku treba do stotinu litara vode za podmirenje osnovnih potreba. Najnovija istraživanja ukazuju da više od milijardu ljudi na Zemlji nema pristup ispravnoj i čistoj vodi za piće.

„Ljudi koji žive kraj Bune vide da je ona svake godine manja i manja. Pogledajte koliko je bunara već presušilo u Blagaju.“

Rješenje je u tome da država procijeni zalihe pitke vode i da ih zakonom trajno zaštiti.

„Mi moramo pokrenuti našu vlast, institucije, da se okrenu zaštiti voda, šuma i drugih resursa koje imamo. Ne smijemo, kao građani ove zemlje, nečiji roditelji, nečija djeca, ustuknuti pred mega projektima, pred ovima koji uzimaju ono što svima jednako pripada.“

Tvrdi da o ovome moramo pričati non-stop, te da su po tom pitanju njegovi osjećaji često pomiješani.

„Vidim ogromne potencijale i vidim taj mračni dio – izostanak tragova svijesti o tome. U problemu, ali ne reagujemo.“

Zagrli bukvu, hrast, bilo koje drvo ponekad, savjetuje, osjetit ćeš olakšanje.

„Kada kreneš u priču o realnim stvarima, opasnostima koje će uslijediti ukoliko nastavimo ovako, ljudi ti kažu da širiš negativnu energiju.“

Šta je odgovor?

„Djelovanje je jedini ispravan odgovor.“

Pokriven snijegom, Velež se vidi sa skoro svake tačke u dolini Bune. Jednom sam se u njega zagledao kroz krošnje jablana na ušću Bunice. Drugi put sa stare ćuprije u čaršiji.

Treći put gledam Velež dok stojim na mostu kod Bunskih kanala. Zeleni se Neretva dok je ljubi Buna. Behara drveće i krošnje se na snažnom vjetru njišu. U glavi zvone priče iz Blagaja.

Zar je moguće da nekome smeta ovoliko ljepote u jednom kadru?

Priča iz autorskog serijala „Zelene milje: Reportaže i video priče o stanju i perspektivama ekološke svijesti u BiH“ nastala je uz podršku Fonda otvoreno društvo BiH.

IZVOR: AL JAZEERA