Moramo djelovati odmah kako bismo spasili prirodu
Očuvanje prirode moglo bi nas stajati dvostruko više ako ne počnemo djelovati odmah, tvrde znanstvenici Prirodoslovnog muzeja u Londonu.
Čovječanstvo uvelike ovisi o prirodi koja nam pruža hranu, vodu, drvo, plodno tlo, kao i površine za najčešće nekontroliranu urbanizaciju, a isto tako apsorbira ugljikov dioksid. Priroda nam svojim dobrobitima omogućuje život pa je stoga vrlo važno da zaustavimo daljnju degradaciju okoliša. U protivnom nas očekuje još veći gubitak biološke raznolikosti, a milijuni ljudi širom svijeta neminovno će se suočiti s bolestima i velikim problemom gladi.
Znanstvenici Prirodoslovnog muzeja u Londonu (Natural History Museum) izračunali su koliko bi nas mogla stajati potrebna zaštita prirodnog okoliša i možemo li si to uopće priuštiti, a njihova saznanja objavljena su ovog četvrtka u izvješću „The Urgency of Biodiversity Action“ koje je naručilo britansko Ministarstvo financija. Glavni zaključak je da bi nas odgoda hitnog djelovanja mogla stajati dvostruko više te da svjetski čelnici odmah moraju pokrenuti aktivnosti zaštite okoliša prije nego što to postane puno teže i, naravno, daleko skuplje.
Ovo izvješće objavljeno je samo tjedan dana nakon preporuke Sir Parthe Dasgupte, indijsko-britanskog ekonomiste i profesora emeritusa na Sveučilištu u Cambridgeu, prema kojoj svijet hitno treba promijeniti svoje ekonomske sustave kako bi bolje zaštitio prirodu.
„Moramo pokrenuti zajedničku akciju za očuvanje prirodnog svijeta, jer će u protivnom umrijeti stotine milijuna ljudi. Svi znamo da moramo promijeniti način života kako bismo izbjegli ogroman gubitak biološke raznolikosti i svih dobrobiti koje nam priroda daje. Sve suprotno bilo bi kazneno djelo nečinjenja“, rekao je profesor Andy Purvis, stručnjak za biološku raznolikost u Muzeju. „Rješavanje krize gubitka biološke raznolikosti nije besplatno – no bit će mnogo jeftinije ako to učinimo sada, umjesto da problem ostavimo budućoj generaciji.
Tri moguća scenarija
Profesor Purvis vodi projekt PREDICTS koji koristi globalnu bazu podataka za analizu utjecaja ljudskih aktivnosti na prirodu. Njegov istraživački tim proučava tri moguća scenarija: nepoduzimanje mjera i aktivnosti s ciljem zaustavljanja gubitka bioraznolikosti, poduzimanje hitnih akcija za njegovo zaustavljanje i njihova odgoda na rok od deset godina. Korištenjem globalne baze podataka i usporedbom navedena tri modela, analizirali su što bi se u prirodi moglo dogoditi tijekom sljedećih 30 godina, odnosno do 2050. godine.
„Krenuli smo od osnovne pretpostavke prema kojoj svijet ne poduzima ništa kako bi pomogao prirodi, osim onoga što već činimo. Zatim smo je usporedili s ambicioznim programom pošumljavanja. Šume su vitalne za našu budućnost, obiluju životinjskim i biljnim vrstama, a ujedno su i važan ponor ugljika, što znači da apsorbiraju stakleničke plinove iz atmosfere. One bi trebale biti glavni prioritet za zaštitu prirode“, objasnio je prof. Purvis.
Njegov istraživački tim također se bavio predviđanjima koliko će vrsta izumrijeti do 2050. i to prema ranije navedenim scenarijima. Zaključili su kako bi nas spašavanje bioraznolikosti najmanje stajalo kada bismo aktivnosti zaštite pokrenuli već sada.
„Odgađa aktivnosti za cijelo desetljeće je jedna od mogućnosti, no njihovo bi pokretanje s ciljem očuvanja biološke raznolikosti bilo izuzetno teško i stajalo bi nas dvostruko više. Jedini izbor koji imamo je platiti sada ili ostaviti daleko veći dug budućoj generaciji“, istaknuo je prof. Purvis.
Još nije za prekasno ako djelujemo odmah
Naglašavajući veliku važnost pošumljavanja, u izvješću se daje preporuka da svjetske vlade odmah pokušaju ponovno zasaditi šume, koje – sve dok se to radi pažljivo – mogu podržati biološku raznolikost brže od ponovnog prirodnog rasta. Pritom se preporučuje davanje prioriteta područjima s ugroženim biljnim i životinjskim vrstama.
Također je potrebno uvesti poticaje za stvaranje novih i zaštitu postojećih područja bogatih biološkom raznolikošću, umjesto njihovog korištenja za poljoprivrednu proizvodnju. Povijesno gledano, jedan od najvećih uzroka krčenja šuma je dobivanje zemljišta u svrhu proizvodnje hrane i hrane za životinje, tako da poljoprivredu također moramo učiniti zdravijom za planet i ljude. Primjerice, samo u Ujedinjenom Kraljevstvu 70 % zemljišta namijenjeno je za poljoprivrednu proizvodnju, i to na površinama gdje su nekada bile uglavnom šume.
