Povodom 20. maja, Svetskog dana pčela: Kako izgleda biti pčela?

Komunikacija koja se odvija između pčela veoma je složena, i do danas nije u potpunosti shvaćena. Sastoji se iz čitavog niza modela ponašanja koji se odigravaju u košnici i izvan nje. Jednu od najvažnijih karika u ovom lancu informacija predstavlja plesni jezik koga je otkrio Karl fon Friš, a koji je vremenom postao jedan od najintenzivnije proučavanih oblika komunikacije među životinjama.

Čulni svijet pčela izvanredno je prilagođen signalima koje proizvode cvijetovi. Svojim jarkim bojama izdvajaju se iz šuma i zelenih listova, a pčele mogu opaziti ove boje. Cvijetovi mirišu, a pčele imaju veoma razvijeno čulo mirisa.

Oblici i boje cvijetova, njihovi mirisi, pozicija na stabljici i dnevne doze nektara koje izlučuju precizno su podešeni da privuku oprašivače. Ovi „specijalisti“, bilo da se radi o pčelama, bumbarima, mušicama ili nekoj drugoj grupi insekata, prilagodili su se da odgovore na određene vrste cvijetova.

Sa izuzetkom sluha koji je kod pčela veoma slabo razvijen, one, u većoj ili manjoj mjeri, koriste gotovo sve ostale tehnike kao i mi, plus nekoliko dodatnih, a u mnogim slučajevima njihova čula su znatno razvijenija ili, barem, drugačija od naših.

One ne mogu vidjeti fokusiranu vizuelnu sliku u tri dimenzije kao što to možemo mi, već vide svijet dvodimenzionalno, ali mnogo bolje detektuju pokrete, koje „razlažu usporeno“, poput mušica (zbog čega ih je veoma teško uloviti, jer mogu da „predvide“ naše namjere).