Mogu li urbane vertikalne farme biti visine poslovnih tornjeva?
Predloženi toranj u Shenzhenu trebao bi imati vertikalnu hidroponsku farmu na površini od 10.000 četvornih metara.
Vertikalne farme postaju sve popularnija strategija za ublažavanje problema nesigurnosti hrane u gusto naseljenim urbanim sredinama, a sada ih jedan arhitekt želi podići na još veće visine.
Carlo Ratti, profesor na Tehnološkom institutu u Massachusettsu (Massachusetts Institute of Technology – MIT) i voditelj MIT Senseable City Lab – istraživačke skupine koja istražuje kako nove tehnologije mijenjaju način na koji razumijemo, dizajniramo i živimo u gradovima, predlaže izgradnju 218 metara visokog tornja od 51 kata u kineskom tehnološkom središtu Shenzhenu.
Naziv tornja potječe od mitskog simbola jian mu stabla koje, u drevnom kineskom folkloru, povezuje nebo i zemlju. Prema tradicionalnom vjerovanju, nebo je okruglo, dok je zemlja kvadratna, stoga Rattijev toranj ima kvadratnu bazu koja prema vrhu postupno poprima cjevasti oblik. © Carlo Ratti Associati
Rattijev ‘Farmscraper’ ili, prema službenom nazivu, Jian Mu Tower, cijelom svojom visinom imao bi ugrađenu vertikalnu hidroponsku farmu koja bi se unutar dvostruke fasade zgrade prostirala na površini od 10.000 četvornih metara. U predloženom tornju, koji je u užem izboru za novo sjedište kineskog lanca hipermarketa Wumart, također bi se nalazili uredski prostori, supermarket i restoran, a u farmi bi se godišnje moglo proizvoditi oko 270 tona hrane, odnosno količina zelenih salata, rajčica i bobičastog voća dovoljna za 40.000 ljudi.
Za usporedbu, britanski Shockingly Fresh na svojoj prvoj vertikalnoj farmi planira godišnji uzgoj od oko dva milijuna glavica lisnatog povrća, dok AeroFarms u Newarku (New Jersey, SAD) – otvorenoj 2016. godine kao ‘najveća svjetska vertikalna farma’ – godišnje uzgaja oko 900 tona hrane u svom prostoru površine 6.500 četvornih metara.
Ratti tvrdi kako bi se njegovim prijedlogom vertikalna poljoprivreda podigla na još veću razinu. Toranj Jian Mu ne bi bio samo viši od svih postojećih vertikalnih farmi u svijetu, već bi bio prvi svjetski ‘Farmscraper’ model za integraciju poljoprivrede u dizajnu zgrada. Zahvaljujući dvostrukoj fasadi i obilju sunčeve svjetlosti u Shenzhenu, postigle bi se velike uštede energije za rasvjetu i grijanje interijera, a farma bi u ljetnim mjesecima hladila toranj kao prirodni klimatizacijski sustav.
Prema WWF-u, globalna proizvodnja hrane uzrokuje trećinu stakleničkih plinova, uvelike je „zaslužna“ za deforestaciju, gubitak biološke raznolikosti i korištenje ogromnih količina vodnih resursa, a proizvodnja hrane morat će se dramatično povećati kako bi zadovoljila rastuće potrebe stanovništva.
Vertikalne farme su ekološki prihvatljivo rješenje jer ne zahtijevaju velika zemljišta i velike količine vode te uz to ne koriste pesticide. Zahvaljujući velikom napretku u hidroponskoj i aeroponskoj tehnologiji, vertikalne farme su izrazito učinkovite u uzgoju usjeva u kontroliranim uvjetima zatvorenih prostora te koriste algoritme i druge tehnologije za optimizaciju svjetla i uvjeta rasta. To omogućuje proizvodnju usjeva s većim prinosima, ali i velike uštede goriva i smanjenje emisija CO2 u odnosu na isporuku proizvoda s udaljenih farmi i poljoprivrednih područja.
No, većina vertikalnih farmi koristi potpuno zatvorene sustave s grijanjem i umjetnim LED svjetlima koja zahtijevaju ogromne količine električne energije. Stoga je Rattijevo oslanjanje na sunčevu svjetlost pokušaj rješavanja tog nedostatka velikog broja vertikalnih farmi. S druge strane, sunčeva svjetlost nije dostupna tijekom cijelog dana ili godine pa, primjerice, tamna zimska poslijepodneva mogu utjecati na manji prinos usjeva, što u umjetno osvijetljenim farmama nije slučaj.
Također, prema mišljenju određenog broja stručnjaka, unatoč već prilično velikom broju vertikalnih farmi u svijetu, prerano je za tvrdnje da je vertikalna poljoprivreda najbolje rješenje za sigurnost hrane. Pored toga, jedno od trenutnih ograničenja vertikalnih farmi je to što se u njima uzgaja samo nekoliko vrsta usjeva, i to uglavnom niskokalorične namirnice poput zelenih salata, začinskog bilja i nekih vrsta voća, što nije dovoljno za prehranu svjetske populacije. Povrh toga, proizvodi s vertikalnih farmi prodaju se po višim cijenama, što ih čini nedostupnima osobama s nižim primanjima.
Carlo Ratti pak svoj ‘Farmscraper’ zamišlja kao samostalan lanac opskrbe hranom, u kojem se hrana uzgaja, prodaje i konzumira u istoj zgradi te ga namjerava izgraditi bez obzira na to hoće li njegov dizajn biti odabran za Wumartovo novo sjedište.
„Radi se samo o spremnosti za realizaciju projekta kakav svijet još nikad nije vidio”, kaže Carlo Ratti.
